Dojam, dva o igrama

Prije nekoliko godina kad sam na Realms Deep prvi put vidio Tokyo Underground Killer, odmah mi je završio na wishlisti. Zatim, ranije ove godine bila je prilika za isprobati demo verziju što nisam propustio i to mi je dalo dodatnu potvrdu kako bi u pitanju mogao biti kvalitetan naslov. Što je na kraju i ispalo točno jer kroz deset misija koliko ih ima u igri, svaka mi je bila dobra te niti jednom nisam imao osjećaj kako neki element ne pripada unutar neonskog obasjanog Tokija. Gledajući suštinu Tokyo Underground Killera, riječ je o akcijskom naslovu u kojemu je glavno oružje katana. Naravno ima i pucanja jer se po razinama mogu pokupiti pištolj, sačma, SMG s time kako ima i malo egzotičnijih stvari poput lutke od koje protivnici eksplodiraju. Samim time nije riječ o čistoj pucačini, no pucanja svakako ima. Ono što je bitnije, akcija s katanom je dobra, kvalitetna i ponajprije zabavna. Nema tu puno poteza koji se mogu izvoditi, ali kad se krene sjeckati protivnike tad naš lik jednostavn...

Što definira zabavnu vožnju? Meni je to dobar vozni model i zabavne staze za voziti, a Horizon Chase 2 ima oboje. Najveće iznenađenje mi je zapravo bilo to što nastavak nema sustava goriva koji je bio u prethodnoj igri. Rekao bi kako je time nestao jedan sloj taktiziranja kad je trebalo birati između skupljanja dodatnog turbo ubrzanja ili razmišljati hoću li imati dovoljno oktana za prijeći ciljnu liniju. Time je fokus stavljen više na čisto utrkivanje što je po meni na kraju ispala dobra odluka iako se je možda izgubio dio izazovnosti. Doduše, to je za mene nadoknađeno kroz time trial izazove od kojih su neki izgledali kao da ih neću nikad završiti ispod najnižeg vremena. Tako da balansa ima između ugodne vožnje i kad se treba malo pomučiti za najbolje vrijeme. Sve to naravno prati kvalitetan osjećaj arkadnog voznog modela koji je rekao bi inspiriran naslovima s arkadnih strojeva. Strukturno, Horizon Chase 2 prati prethodnu igru pa je tako tu opet svjetska turneja koja se vozi kroz os...

Vrsta prijevoznog sredstva mi nije bitna sve dok je igra zabavna, a Wheel World to i jeste. Iako sam pratio novosti vezane uz ovaj naslov, ipak sam sjeo na bicikl bez nekakvih posebnih očekivanja. Na kraju sam poprilično zadovoljan nakon što sam odletio na Mjesec i pokrenuo Veliku promjenu zahvaljujući kosturskoj glavi s kojom se vozam na biciklu. Upravo iza te glave krije se jednostavna i simpatična radnja koja tvori poveznicu između utrka, ali isto tako prezentira i svijet u kojemu bicikli imaju posebno mjesto. Wheel World u sažetom obliku je arkadna vožnja koja je zamotana u ugodan vizualni stil sa zanimljivim kontrastom između tri svijeta. Prvi koji je šaren te kombinira zelenilo i žuta polja, drugi s tamnijim tonovima zbog zagađenja te treći svijet koji je ujedno i kraj igre, ali se odvija na planini sa snježnim pokrovom. Nisu to veliki svjetovi za istraživanje i vožnju što je meni dobra odluka jer nisam imao dojam kako vrijeme provodim vožnjom u prazno. Pronalazio sam tako kutij...

Kad je izašao RoboCop: Rogue City nisam imao prevelika očekivanja, a na kraju sam ostao poprilično zadovoljan s igrom koja je bila dostavljena. Od zabavnog gameplaya i napucavanja do odlične atmosfere, riječ je o igri koja mi se je brzo našla među popisom naslova koje ću uvijek preporučiti kad netko traži pucačinu za odigrati. Stoga nakon najave samostalnog dodatka Unfinished Business, očekivanja su mi sad bila na razini prethodnog naslova. Mene RoboCop u novoj avanturi nije razočarao kad je u pitanju zabava, ali se vidi i osjeti kako je trebalo ipak više vremena za tehničko poliranje. Ono što sam očekivao od gameplaya to sam i dobio, iako ovdje ima manje istraživanja nego kad se je hodalo ulicama Detroita. Na tome polju sam ipak malo razočaran jer su sporedne misije bile kreativnije u prethodnoj igri. Iako, razlog tome može biti i novo mjesto radnje jer se je akcija prebacila u OmniTower. Radnja je ovaj put proširena i odlaskom u prošlost pa se stalo u čizme Alexa Murhpya dok...