Dojam, dva: BALL x PITT
Jedno od najugodnijih iznenađenja ne samo u listopadu, nego cijele godine pripada igri BALL x PITT. To je naslov koji me je kompletno osvojio u prvim minutama jer sam već znao kako ću hrpu vremena potrošiti igrajući se s kuglicama. Tim više što uopće nisam ni pratio razvoj igre nego sam pogledao trailer po izlasku i pomislio kako bi ovo moglo biti baš zabavno. Štoviše, na kraju je ispalo turbo zabavno.
Magija iza ovog gutača vremena krije su u na prvi pogled jednostavnom gameplayu koji malo po malo zapravo otkriva sve svoje slojeve. Od početnog lika koji se ni po čemu ne ističe pa do prve fuzije kuglica i zatim njihovih evolucija, igra malo malo predstavlja nešto novo. Meni je svaki novi element izazivao reakciju u stilu - ovo je predobro. Kad mi igra uspije ostavljati takve dojmove, znam da sam totalno pogodio pravu stvar.
Ono što mi je također odlično je podjela na akciju kad se u rupi rješavaju leveli i dio s izgradnjom grada koji traži malo planiranja. Ono bitnije, nisam nikada dobio dojam ako ne postavljam građevine optimalno kako će me igra zakinuti za nešto. Bez obzira na to, vrlo radno sam eksperimentirao da budem što efikasniji u farmanju resursa i izgradnji novih građevina kao i skupljanja bonusa. Cijeli taj dio s izgradnjom je veoma kvalitetna pauza prije nego se spusti na novu razinu.
Isto tako moram pohvaliti način napredovanja. Nije ovdje riječ o nekakvom ne viđenom sustavu nego je dobro raspoređeno kad se što otključava. Nije bilo na početku se dobije hrpu toga pa onda sve manje i manje nego od početka pa do završenog bossa tempo dobivanja novih stvari je za mene bio taman pogođen. Tako je jedno od najugodnijih iznenađenja bilo otključavanje zgrade s kojom se dva lika koriste u isto vrijeme.
To mi je bilo potpuno neočekivano. Isto tako kad sam otključao lika koji automatski odabire kuglice i vještine. Nije mi uopće palo napamet da bi tako nešto bilo u igri. Kao i lik koji se "bori na poteze", a zapravo se pauzira vrijeme između njegovih akcija. Zatim još kad se sagrade građevine koje proširuju koliko se kuglica i predmeta može imati, igra mi je samo otvorila dodatne mogućnosti za eksperimentiranje.
To se prvenstveno odnosi na šarolike kugle i kuglice koje naravno dolaze nasumično, iako ima alata za donekle kontroliranje stvari koje se ne žele vidjeti. Jedna od najboljih kombinacija mi je bila kad sam složio kugle koje su uništavale sve protivnike na ekranu bez obzira na smjer u kojem sam je ispalio. Isto tako, bilo je i situacija kad sam potpuno krivo složio stvari jer su mi kuglice ostajale iza protivnika, a nisam ih brzo uništavao. Onda još kad se u cijelu kombinaciju ubace dva lika, ma veselje za veseljem može biti.
Čak i ako ne bude sreće pa da se ne dobiju kugle za stvaranje disko efekata, onaj osjećaj kad se pogodi pravi kut pa hrpa protivnika počne padati jer se loptice samo odbijaju je također dio uzbuđenja koje nosi igra. Neće svaki pokušaj biti savršen, ali nisam nikad bio ljut jer sam napravio neku glupu pogrešku samo zato što mi je bilo zabavno se pokušati izvući iz vlastitih loših odabira.
Ukratko, sve preporuke za igru jer mi je Ball x Pitt pojeo oko 20-ak sati i svaki put kad sam ugasio, po glavi mi se vrtjelo samo kad ću opet upalit. Ovo je za mene čista zabava koja ne izaziva frustracije, a opet pruža puno toga za isprobati tijekom igranja. Ekipa si je s ovim naslovom postavila visoku ljestvicu i moram reći kako jedva čekam vidjeti njihov sljedeći projekt.
Audiovizualni dojam: 4/5
