Dojam, dva: Tokyo Underground Killer
Prije nekoliko godina kad sam na Realms Deep prvi put vidio Tokyo Underground Killer, odmah mi je završio na wishlisti. Zatim, ranije ove godine bila je prilika za isprobati demo verziju što nisam propustio i to mi je dalo dodatnu potvrdu kako bi u pitanju mogao biti kvalitetan naslov. Što je na kraju i ispalo točno jer kroz deset misija koliko ih ima u igri, svaka mi je bila dobra te niti jednom nisam imao osjećaj kako neki element ne pripada unutar neonskog obasjanog Tokija.
Gledajući suštinu Tokyo Underground Killera, riječ je o akcijskom naslovu u kojemu je glavno oružje katana. Naravno ima i pucanja jer se po razinama mogu pokupiti pištolj, sačma, SMG s time kako ima i malo egzotičnijih stvari poput lutke od koje protivnici eksplodiraju. Samim time nije riječ o čistoj pucačini, no pucanja svakako ima. Ono što je bitnije, akcija s katanom je dobra, kvalitetna i ponajprije zabavna. Nema tu puno poteza koji se mogu izvoditi, ali kad se krene sjeckati protivnike tad naš lik jednostavno klizi kroz njih.
Cijela akcijska strana mi je potpuno sjela, pogotovo kad se više različitih protivnika nađe na ekranu i tad dođe do eksplozivnog šarenila koje ponekada ipak bude malo pretjerano. Još kad u cijelu priču uđu i naše krvne vještine poput recimo gorućeg tornada ili eksplozivnog potresa, borba ne može biti dosadna. Pohvala ide i na šarolike protivnike ne samo po dizajnu nego i po načinu borbe. Nije sad riječ o nečemu neviđenome, ali kad se više njih skupi onda treba početi razmišljati koju prepreku prvo eliminirati s ekrana.
Nakon što sam završio igru, jedina prava zamjerka mi je što nisam uvijek znao zbog čega sam izgubio život. Naime, neonsko okruženje i šarenilo akcije su mi potpuno odvukli fokus od toga koliko zapravo imam krvi u sebi. Sjeckam, sjeckam i odjednom sam mrtav. Nije mi se često događalo, ali opet ponekad je krivica bila na meni jer se nisam uopće sjetio pogledati zdravlje. Naravno, nije to nedostatak zbog kojeg mi je uživanje u igri bilo smanjeno, ali lako sam znao izgubiti fokus na tu bitnu stvar.
Ono što mi je također odlično u neonskom Tokiju je to što su se developeri držali strukture koja se ne mijenja kroz cijelu avanturu. Svaka razina je podijeljena na tri dijela koje služe kao checkpoint sustavi i nema odstupanja od toga. Isto tako misije nisu predugačke niti su mi imale zamornih dijelova. Čak i zadnja misija u kojoj se skače po automobilima mi je bila dobra i taj dio uopće nije loše izveden. Štoviše, kad se padne s auta, nije da se mora ponovno kretati od točke snimanja. Valjda kako sam stariji, više cijenim takav dizajn.
Još jedan element s kojim sam potpuno zadovoljan su boss bitke. Ne samo zbog toga što je riječ o vizualno interesantnim protivnicima koji imaju solidnu paletu napada, nego niti jedna bitka nije u nekoliko faza. U drugim žanrovima to razumijem, ali u ovakvom naslovu mislim da bi takav dizajn bio potpuno promašen. Ovako dođem, sredim protivnika i idemo dalje bez razmišljanja je li to kraj borbe ili ne.
Ne smijem zaboravit spomenuti i prezentacijsku stranu igre. Uz već spomenuti neonski vizualni stil zbog kojeg dizajn razina izgleda fantastično (pogotovo kontrast iz šarenila u sterilno bijelo), sama radnja je prezentirana kroz strip prikaz. Opet, za mene pozitivno što nema tu puno stranica za prolistati jer se brzo kaže sve što treba. S druge strane, uvodi u misiju su VHS kazete što se opet baš totalno uklapa u ovaj svijet. Glazba mi je također bila dobra jer se kvalitetno uklapala u akciju pa mogu reći da se po audiovizualnoj prezentaciji Tokyo Underground Killer ističe na tržištu.
Iako nije riječ o dugoj igri što je opet za mene pozitivna stvar, između misija se može malo proći po četvrti u kojoj je naš stan. Tako se može i zaraditi dodatni yen ako odemo raditi kao zaštitar pa šakama zabranjivati nepoželjnim ljudima ulaz u klub ili pak rješavati virtualne misije. Njih je tri vrste i riječ je o "utrci", eliminiranju određenog broja protivnika u zadanom vremenu kao i preživjeti valove protivnika. Dobar sadržaj za dodatno izoštriti vještine, a zarađeni novac potrošiti na lutke, postere, nadogradnju krvnih vještine te na boje za katanu. Po završetku igre otvaraju se i novi modovi pa tko želi još jednom proći igru ima tu mogućnost.
Audiovizualni dojam: 5/5
