Dojam, dva: Cassette Boy
Igranje s perspektivom nije ništa neviđeno u svijetu igara, ali je to uvijek mehanika koja može ponuditi zanimljive probleme za riješiti. Kad se u tu kombinaciju ubaci avanturistički stil starih Zelda naslova uz grafički prikaz koji izgleda kao da je ispao s Gameboya, Cassette Boy je odlična igra koja je otvorila 2026. godinu. Znao sam iz gameplay prikaza kako će mi ovakav stil igre sjesti, ali nisam očekivao kako ću na kraju biti toliko oduševljen. Kombinacija Feza i Zelde za mene je odlično izvedena. Ne samo zbog zanimljivih problema na koje se naiđe, a neki od njih su mi zadali dosta upitnika iznad glave, nego tu je još i stil napredovanja koji bi mogao opisati kao stara škola. Naime, ovdje nema mapa, pokazivača zadataka, upitnika iznad likova i sve ostalo što je danas standard u igrama. Nego kad se dođe do zida, treba se samo malo prisjetiti što se moglo promijeniti pa proći okolo po svijetu. Istina, nekoliko puta sam se zapitao što sam promašio pa sam išao sve pregledav...